Vremeplov sa Orjena otkriva tajne daleke prošlosti

Danas ću ti pričati o neobičnim stanovnicima planine Orjen. Ovi snažni gorostasi žive neposredno ispod planinskih vrhova izloženi ekstremnim vremenskim uslovima: udarima munja, olujnim vjetrovima, sušama koje traju po nekoliko mjeseci i veoma niskim temperaturama, čak i do -40°C. Impresivno je da uspijevaju preživjeti u ovako negostoljubivom okruženju. I to ne godinama, nego vijekovima! Naučno potvrđeno, najstarija su živa bića u Evropi, a neki od njih su stari i preko 1000 godina (1).
Radi se o posebnoj vrsti endemskog bora. Zove se munika (lat. Pinus heldreichii), simbol je Orjena i njegov najljepši ukras. Sada, da ne pomisliš zbog naslova da je u pitanju naučna-fantastika, želio bih s tobom podijeliti priču o jednoj stvarnoj vremenskoj "mašini".

Orjenska munika

Planinari planinarskog društva Vučji zub oko Orjenske munike, foto © Slavenko Vukasović

Drevni gorostasi pričaju priče iz prošlosti

U ljeto 2018. godine dobio sam neobičan poziv od naučnice sa šumarskog fakulteta u Zagrebu. Ona je pronašla jednu moju fotografiju na internetu na kojoj je bilo veliko stablo munike u zagrljaju planinara - članova planinarskog društva Vučji zub iz Trebinja, čiji sam i ja član. Naučnica i njene kolege sa fakulteta pretpostavili su da se radi o veoma starom primjerku munike, upravo onakvom kakav im je bio potreban za naučno istraživanje (2). Budući da je Orjen golemo prostranstvo sa teškim i opasnim kraškim terenom, zamolili su me za pomoć kako bi ih odveo do lokacije gorostasa sa fotografije. Znatiželjan da saznam nešto novo, rado sam se odazvao njihovom pozivu i uskoro ih poveo u avanturu.  

Planina Orjen, 5. jul 2018. godine.
Sunčano jutro, predvodim grupu mladih stručnjaka vrletima Orjena. Strmo je, ali imaju odličnu kondiciju i brzo napredujemo. Jasno je da su često na terenu i da im ovo nije prva ekspedicija. Penjemo se visoko, pod najviše vrhove i negdje oko 14:30 sati stižemo do najvećih meni poznatih munika na Orjenu. Među njima i onaj gorostas sa fotografije. Po osmijesima i raspoloženju naučnika vidim da su zadovoljni. Zadovoljan sam i ja, računam vjerovatno su stabla stara i sve ono pentranje nije bilo uzalud.
Nakon kratke pauze ekipa stručnjaka bira munike za ispitivanje i studiozno kreće u uzimanje uzoraka drveta koji će im omogućiti da saznaju starost munika. Dok snimam njihov rad, detaljno mi objašnjavaju proceduru ispitivanja. Stablo se na 1 metar iznad zemlje buši posebnim alatom – ručnom bušilicom, koja je u stvari čelična cijev sa svrdlom na vrhu. Ova „bušilica“ se usmjeri okomito na stablo i buši se do centra debla. Iz cijevi bušilice se nakon bušenja izvlači tanki cilindrični uzorak drveta prečnika svega 5mm, koji se proteže od kore do jezgra stabla. Pri tome stabla se ne oštećuju trajno, uske rupe u njima brzo zacijele.
Kako sada izračunati starost stabla?  Nije teško, znamo da je stablo staro onoliko koliko ima godova (prstenova), a na izvađenom uzorku se oni lijepo vide.  Jedan od naučnika se odmah dao u brojanje, svi smo radoznali da saznamo koliko su stare munike. Nije lako precizno prebrojati. Neki godovi su veoma tanki, što ukazuje na mali prirast drveta tih godina. Precizno ispitivanje slijedi u laboratoriji pod mikroskopom. Ipak naši stručnjaci sa šumarskog fakulteta ubrzo vizuelnim pregledom uzorka utvrđuju da je najstarija munika na tom lokalitetu stara vjerovatno oko 600 godina!
Ne mogu vjerovati šta čujem, stojim na našem Orjenu pored stabla munike koje je ovom mjestu raslo prije nego što je Kolumbo otkrio Ameriku, a Gutenberg još nije otkrio štamparsku mašinu. U glavi mi se roje pitanja? Zanima me ko je vladao ovim područjem i kako se zvala zemlja u kojoj je živjela ova munika, tada kao mlado drvce. Kasnije, kad sam stigao kući uz pomoć interneta saznajem da je ovom teritorijom u to vrijeme vladao Stefan Vukčić Kosača, srednjovjekovni vlastelin i osnivač Vojvodstva Svetog Save (lat. Ducatus Sancti Sabbae). Po njegovoj tituli vojvode od Svetog Save (vojvoda = Herzog na njemačkom jeziku) ovaj kraj je nazvan Hercegovina, kako se i danas zove. Ipak tada je Hercegovina bila puno šire područje. Pružala se od Omiša na zapadu, do Risna na istoku, od Dubrovnika na jugu pa do Goražda i Prijepolja na sjeveru. Kasnije su Hercegovinu okupirale osmanlije, pa austrougari. Bili su i prošli mnogi ratovi, carstva su se mijenjala, a munike su ostale. Preživjele i ostale da svjedoče. Ali podatak o starosti Orjenskih munika bio je samo uvod u još zanimljivije teme. 😊

Prof. dr. Stjepan Mikac sa Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu vadi uzorak munike na Orjenu. Istraživanja kao što je ovo doprinijela su da Orjen bude proglašen Parkom prirode 2020. godine.
foto © Slavenko Vukasović

Tokom zanimljivog razgovora, naučnici su mi otkrili da se u godovima munike kriju dragocjeni istorijski podaci. Analizom izotopa ugljenika i kiseonika u pojedinačnim godovima, moguće je tačno utvrditi koje je godine bila erupcija nekog vulkana u svijetu. Međutim, to nije bilo ono zbog čega su naučnici radili istraživanje. Munike kao najstariji stanovnici Evrope mogle su ispričati mnogo važniju priču - kako je klima izgledala stotinama godina unazad? (2) Koje godine su bile tople i sušne, a koje hladne i sa velikim padavinama? Kako su se temperature mijenjale? Ova tema je vrlo aktuelna u današnje vrijeme kada se suočavamo s velikim klimatskim promjenama i globalnim zatopljenjem. Činjenica da jedno stablo može pružiti toliko informacija o našoj prošlosti je nevjerojatna.

Munika sa Orjena – pravi živi vremeplov

Munike na Jastrebici / Česti udari munja ljeti ponekad izazovu požar u kojima munike nažalost stradaju. Ali i kada izgore, njihova stabla i dalje prkosno stoje, često i decenijama nakon što su stradale. Nevjerovatna je njihova upornost da stoje i bitišu. Čak i nakon smrti. foto © Slavenko Vukasović

Još otkad sam ih prvi put vidio, ovi čudesni borovi su mi se svidjeli svojim izgledom koji uveliko podsjeća na Entove (3), humanoidna stabla iz Tolkinove trilogije Gospodar prstenova. Nakon ove avanture i informacija koje sam saznao o njima počeo sam još više da ih cijenim i odnosim se sa posebnim  poštovanjem prema njima. Šta su sve vidjeli? Ko je sve prošao i zastao ispod njih? Možda se i ti isto pitaš?
Biti na Orjenu, najvišoj planini uz Jadransko more pored bića starih 600 godina, zaista je nesvakidašnje iskustvo. Ako želiš lično upoznati ova divna stvorenja i čuti još više o njima, javi se meni ili mojim kolegama. Mi smo  licencirani planinarski vodiči agencije za aktivni turizam HERZ Adventures.  Orjenom se penjemo već 20 godina, bezbjedno ćemo te dovesti do drevnih gorostasa i ispričati ti neke manje poznate priče.
Zato kreni sa nama u avanturu jer - jedan je život. Živi ga!

 teskt i fotografije: Slavenko Vukasović, HERZ Adventures
17. april 2023

1.       BBC: Bosnian pine tree is Europe's oldest living thing at 1,075 years old, say scientists
National Geographic: Oldest European Tree Found

2.       MDPI: Stable Isotopes in Tree Rings of Pinus heldreichii Can Indicate Climate Variability over the Eastern Mediterranean Region

3.       Tolkien Gateway: Ents

Ako želiš da saznaš nešto o Cvijetu “iznad oblaka” koji raste u društvu munika samo na jednom mjestu Orjenu i nigdje više na svijetu klikni na ovaj LINK

 

Album fotografija sa ekspedicije na Orjenu 2018. godine: